3 najlegendarnija italijanska fudbalera

st peter

Italijanski fudbal
3 najlegendarnija italijanska fudbalera

Fudbal je jedan od najpopularnijih sportova. Sa nekoliko miliona posmatrača širom sveta, FIFA Svetsko prvenstvo u fudbalu 2014 uspelo je oboriti rekorde gledanosti na televiziji i društvenim mrežama. U Italiji, fudbal je sport broj 1, jer je ta zemlja osvojila Svetsko prvenstvo 1934, 1938, 1982 i 2006. Njihovi igrači su poznati pod nadimkom azuri, njihova slava proteže se i van nacionalnih granica, a utakmice njihove lige gledaju se širom sveta. Iako nemamo prostora za sve legende, pomenućemo tri najpoznatija italijanska fudbalera svih vremena.

Đuzepe Meaca

U Italiji ga porede sa legendarnim Peletom. Đuzepe Meaca je uneo revoluciju u italijanski fudbal, tradicionalno fokusiran na odbranu, zbog svojih agresivnih i uspešnih napada. U 53 utakmice za svoju domovinu, postigao je 33 gola. Meaca je rođen u Milanu, i bio je klučni igrač italijanske reprezentacije kada je ista osvojila prvenstvo 1934. i 1938, čime je postao član ekskluzivnog kluba igrača koji su osvojili tu veliku nagradu dva puta.

Đuzepe Meaca je dobar deo igračke karijere proveo u klubovima Internazionale i AC Milan. Stadion koga ti timovi dele, popularnog naziva San Siro, nosi oficijelno naziv Stadion Đuzepea Meace (Stadio Giuseppe Meazza).

Paolo Maldini

Rođen je u Milanu 1968. Maldini je prava referenca kada se govori o odbrani. Tokom cele karijere igrao je za Milan, gde je bio kapiten. Osvojio je sedam nagrada u italijanskoj ligi, pet italijanskih super-kupova, pet šampionata UEFA lige, pet UEFA super-kupa i dva interkontinentalna prvenstva.

Pojavio se u 902 utakmice za AC Milan, i drži rekord sa najviše utakmica u seriji A, i klupskih UEFA takmičenja. Posle njegovog povlačenja u sezoni 2008-09, njegov klub AC Milan je povukao majicu sa (njegovim) brojem 3 u njegovu čast.

Roberto Bađo

Svi se sećaju tih penala iz finala sa svetskog prvenstva 1994. u SAD, kada je Bađo promašio poslednji šut, što je dovelo do toga da Brazilci osvoje prvenstvo. To je bio jedan od najuzbudljivijih, ali istovremeno najtužnijih momenata prvenstva, kao kada je naš Mijatović četiri godine kasnije pogodio prečku.

Roberto Bađo, rođen u Kaldonu 1967., igrao je za najvažnije italijanske klubove kao što su Florentina, Juventus, Milan i Internazionale. Bađo je odigrao 56 mečeva za Italiju, postigao 27 golova, i četvrti je po broju golova postignutih za nacionalni tim. Igrao je za italijanski tim na svetskom prvenstvu 1990. (kada su osvojili treće mesto), i imao dva uspešna šuta na gol. 1994., odveo je Italiju do finala, postigao 5 golova, dobio Srebrnu loptu, i dospeo u All-Star tim Svetskog prvenstva.

Povratak na Stoni fudbal

 
  

Paolo

Bagio