Intervju sa Filipom Pitersom

Filip Peeters

Nazad na Pakao u Tangeru

Intervju sa Filipom Pitersom (Mark)

Kako si se spremao za ulogu?
Pre pola godine sam snimao film sa istim režiserom, i tada sam težio 100kg, tako da sam morao da smršam. Smršao sam oko 35kg, što je bilo poprilično teško. Kao deo pripreme, želeo sam da susretnem lika koji je proživeo ovu priču, pošto je ova priča istinita. Ipak, susreo sam se sa njim tek kada smo započeli snimanje. Razgovarao sam sa njim telefonom ranije, i par puta uživo, čisto da bih shvatio kako se osećao u toku boravka u zatvoru.

Da li si posetio neki zatvor da bi video u kakvim uslovima ti ljudi žive?
Nisam. Razgovarao sam sa nekim bivšim robijašima i protagonistima priče, ali nikad nisam zaista posetio zatvor.

Reci nam nešto o tvom odlasku u Maroko zarad snimanja.
Tamo smo snimili spoljašnje kadrove. Da budem iskren, rekli smo nadležnima da snimamo dokumentarac jer nismo imali dozvolu da izvodimo snimanje tamo. Neke kadrove smo snimili u klubu u delu Španije na Afričkom kontinentu.

Kakav prijem ste dobili od marokanske publike i vlasti?
Film je postao vrlo popularan u marokanskoj zajednici u Belgiji. Vrlo je dobro primljen i čini se da su uživali. Još uvek je vrlo popularan. Što se tiče vlasti, mislim das vi znamo kako stvari stoje. Ne mislim da im se preterano svidelo, a mislim da ni vlasti u Belgiji nisu bile oduševljene jer film kritikuje i njih takođe.

A šta je bilo sa vlastima u Belgiji?
Ni oni nisu ništa rekli. Mislim da bi najviše želeli da se o svemu ovome ćuti. Što manje pričate o nečemu, to će ono biti lakše zaboravljeno.

Kakva je trenutna situacija u belgijskoj kinematografiji?
Ima tu dosta samopouzdanja, posebno sa Flemske (Holandske) strane. Oni imaju odlične režisere. Bilo koji film da izađe, bar 100.000 karata se proda za njega na blagajnama. To je baš puno za zemlju u kojoj ima 5 miliona ljudi koji govore holandskim jezikom. To znači da ljudi koji finansiraju filmove mogu i smaju da imaju puno samopouzdanja. Mislim da nas to tera da se ozbiljno zapitamo o belgijskoj filmskoj industriji.

Da li trenutno ekonomska kriza puno utiče na belgijsku filmsku industriju?
Naravno da utiče. Skresani su budžeti za svaki film ponaosob. Ipak, pošto ima puno samopouzdanja, ima ljudi koji žele da ulažu novac.

Radiš li na nekim filmskim projektima trenutno?
Da, snimam film u Berlinu. Radi se o paru koji vodi restoran. To je socijalna drama.

Nazad na Pakao u Tangeru