Intervju sa Frančeskom Petijernom

Patierno

Patierno

Povratak na Stvari iz drugog sveta

Intervju sa Frančeskom Petijernom (režiser)

Kako si došao na ideju da snimiš ovaj film?
Moj producent je pogledao film Dan bez Meksikanca, koji se bavio temom “šta bi bilo das vi Meksikanci iz Los Anđelesa jednog dana nestanu”, što bi dovelo do ekonomskih poteškoća u gradu. Upitao me je da li bi bilo moguće upotrebiti istu ideju – i naravno platiti za autorska prava – i snimiti istovetan film u Italiji?
Razmislio sam o ptencijalu koga ideja nosi sa sobom, ali takođe i da dobra ideja nije dovoljna, tako da mi je palo nešto napamet. Negde na svom kompjuteru imao sa sačuvan govor političara sa severa koji je na televiziji govorio o imigraciji. Njegove reči bile su vrlo zlobne, ali istovremeno bolno smešne. Ovaj čovek mi je dao inspiraciju da podrobnije razmislim o ideju mog producenta.

Zašto si se odlučio da snimiš film o imigraciji i fiktivnom nestanku svih imigranata?
Želeo sam da se pozabavim tim lošim stavovima koje Italijani imaju u vezi imigranata. Nije me zanimalo da pokažem važnost imigranata za ekonomiju, niti da naglasim kako bismo bez njih imalo još većih problema, već da se pozabavim drugom stranom priče: da li bi nam oni nedostajali, ukoliko bi naprasno nestali?

Misliš li da je film pomogao boljem prihvatanju imigranata u Italiji?
Siguran sam da su oni koji su pogledali film razmislili o njemu, a to je za mene dovoljno.

Kako je bilo raditi sa Dijegom Abatantuonom, legendom italijanske komedije?
Bilo je super! Jas am oduvek bio, I još uvek jesam, njegov veliki obožavatelj. Razradio sam glavnog lika imajući njega u glavi, a kada mi je rekao “ok”, nisam mogao poverovati. Trebalo mi je vremena da se iz pozicije obožavatelja premestim u ulogu režisera.

Sećaš li se nekog smešnog i zanimljivog događaja sa snimanja?
Sećam se: jedne noći, posle snimanja, Dijego, Valerio i ja smo bili u kolima, i tražili restoran. Izgubili smo se, pa je Dijego uključio navigaciju koja je govorila glasom “terunčela”, što je bila jedna od njegovih najuspešnijih uloga. To je bio čovek koji je govorio smešnim južnjačkim akcentom. Satima smo plakali od smeha!

Da li su te kritikovali zbog prikazovanja mogućeg scenarija u gradu bez imigranata?
Sigurno je das am očekivao neke kritike, s’ obzirom da nisam imao “politički” pristup problem imigracije.

Radiš li trenutno na nekim projektima? Možeš li nam reći nešto o tome?
Da, trenutno izrađujem jedan važan dokumentarac inspirisan knjigom Normana Luisa, Napulj 1944. To mi je vrlo važan projekat, nadam se da će biti gotov do juna.

Povratak na Stvari iz drugog sveta