|
|
Intervju sa Majklom Gloverom (režiser) i Robin Rozenkranc (producentkinja) Kako ste došli na ideju za film? Kako ste birali glumce? Koje kriterijume su kandidati morali da ispune? Zbog čega američki reditelj snima film u Berlinu i Evropi umesto u SAD? Robin: Stalno imamo turneje po Evropi, i oduvek smo voleli Berlin. Održali smo nekoliko vrlo zabavnih koncerata i upoznali dobre ljude, tako das mo tamo već imali dosta podrške. Majkl je takođe našao način da snimi film na stranom jeziku, tako da je sve ispalo odlično. Majkl: Napisao sam scenario na engleskom, i onda smo dali priajteljima da prebace tekst u jezik po potrebi. Tokom probi radio sam sa glumcima, na tajmingu, raspoloženju i status lika u sceni. Svi glumci govore engleski tako da je bilo lako sporazumeti se, i lako im je bilo da shvate scenario. Tokom snimanja imali smo supervizora scenarija koji će osigurati da glumci izgovaraju rečenice koje treba, da ne preskoče nešto, itd. Kada radim scenu, fokusiram se na energiju glumca, govor tela i neverbalnu komunikaciju. Dobar deo dublje komunikacije je neverbalan, tako da smo se odlično snašli. Šta je poruka filma Pođi za Floa? Da ne prestanemo da sanjamo? Da volimo više? Da budemo realni? Robin: Ako bismo voleli više, bilo bi manje problema u svetu! Toliko ljubavi struji kroz ekipu tokom snimanja naših filmova jer su svi tu zato što žele da budu tu, a ne zbog velikog honorara. Okupili smo se zbog ljubavi prema filmu, u želji da stvorimo nešto što je veće od nas samih, nešto lepo što možemo deliti sa drugima. Možete li nam reći nešto o projektu Bright Blue Gorilla? To je nešto više od filma, više od muzike… Robin: Bright Blue Gorilla je zaista način života u umetnost radi umetnosti! To je vozilo kojim idemo kroz život, dok radimo ono što volimo. Naš cilj je da donesemo radost svakome koga sretnemo, ljudima za koje sviramo i koji gledaju naše filmove. Putujemo svetom još od 1990, od kada smo napustili poslove u Los Anđelesu, prodali sve što smo imali (osim naših gitara) i kupili karte u jednom smeru za Amsterdam. Naš san bio je da putujemo svetom i sviramo. Krenuli smo u tu avanturu i nikada se više nismo osvrnuli za sobom. Venčali smo se dve godine po početku avanture, tako das mo već 25 godina u braku! Majkl: Sve je prošlo tako brzo. Kao da je bilo pre 25 meseci. Zanimljivo je da još uvek putujemo svetom kao i pre 27 godina. Uglavnom idemo vozom. Nema obožavalaca – samo mi, samo nas dvoje! Ušli smo u svet filma kada smo učestvovali na snimanju Poslednjeg pucnja, sa Alekom Boldvinom i Metjuom Broderikom. To je bio veliki preokret, tako das mo odlučili da uzmemo holivudski honorar i uložimo u kameru. Neko vreme smo govorili o snimanju naših filmova, ovaj preokret se desio i znali smo da je to to. Mnogi naši prijatelji su glumci, a ja sam već pisao scenarije za pozorište i filmske skripte. Tako da sve je bilo podešeno za naš početak. Robin: Volimo da snimamo filmove. Toliko puno truda se ulaže u njih – ako se radi onako kako mi radimo. Savršeno se uklapa u naš život putnika, ali i muzičara. Osećamo se blagoslovenim jer imamo priliku da podelimo naša ostvarenja sa gledaocima Eurochannela! Nadamo se da ćemo inspirisati i druge da prate svoju životnu strast! Pošto ste bili u Holivudu a sada snimate nazvisne produkcije, možete li nam reći koji su glavni izazovi sa kojima se susreću današnji reditelji? Robin: Mislim da je pravi izazov pronaći distributere koji zaista mare za umetnost a ne samo za novac. Naši filmovi definitivno nisu svakidašnji i uobičajeni dok se holivudski režiseri međusobno kopiraju, i to intenzivno. Zato moramo pronaći posebne ljude koji će se posvetiti ditribuiranju filmova. Eurochannel je za nas bilo veliko otkriće, a to se može reći i za našeg novog koproducenta/distributera Under the Milky Way. Radite li trenutno na nekim projektima? Šta nam možete reći o tome? Robin: Pozvali smo mnoge predivne glumce iz Pođi za Floa da budu u našem sledećem filmu Mr. Rudolpho’s Jubilee. To je takođe romantična komedija, ali sa nekim elementima nadrealizma. Bright Blue Gorilla svira grčki hor, peva publici a likovi ih ne vide. Snimali smo u Berlinu i Italiji, sa 300 umetnika iz 36 zemalja. Ovoga puta je film na tri jezika: engleski, nemački i italijanski. Na jesen smo na turneji sa filmom u SAD i Evropi, a tokom 2018. u Australiji i na Novom Zelandu. Majkl ima mnogo odličnih ideja, već piše scenario za 7. i 8. ostvarenje! Mnogo smo zahvalni svim ljubiteljima filma širom sveta koji su svojim donacijama pomogli Gorilla Film fond! |



