Intervju sa Mikoom Kuparinenom

Mikko


Mikko

Mikko

Povratak na Meru za ljubav

Intervju sa Mikoom Kuparinenom (režiser)

Zašto ste prihvatili da radite na projektu? Koji elementi scenarija su Vas zainteresovali?
Producent Ilka Matila je već dve godine imao razrađen scenario, uz pomoć Laure Imonen i Hane-Maije Matile, u vreme kad sam prihvatio posao, tako da sam se vrlo kasno priključio. Samo pola godine pre izlaska filma smo počeli sa snimanjem. On je inače pogledao moj prethodni rad: jedan televizijski film, i to mu se svidelo.

Priča je delovala sveže zbog glavnog ženskog lika, koja nije samo ljubav muškog glavnog lika već ima i svoje želje i ciljeve. Konvencionalni muško-ženski odnosi u vezi glavnih likova su ovde malo okrenuti naglavačke.

Kako ste birali glumce? Da li ste imali posebne prohteve?
Imali smo jako malo glumaca na audiciji za većinu uloga. Za mene je ključ emocionalna autentičnost. Što se tiče glavnog para, tu mi se svidela njihova hemija i kako reaguju jedno na drugog.

Romanatične komedije nisu baš zastupljene u Finskoj kinematografiji. Zbog čega je to tako, i zašto ste se odlučili na ovaj žanr?
Sada su mnogo zastuljenije, ustvari! Mera za ljubav je probila led 2012, i od tada su se stvari promenile. Nismo imali istu tradiciju što se tiče žanrova kao SAD. Što se tiče ovog žanra, od tada vrlo dobro prolazi u domovini, ali takođe nemaju puno uspeha van Finske.

Moram ipak priznati da ne bih želeo baviti se romantičnim komedijama na duže staze, ali pre nego sam prihvatio ovu ponudu želeo sam se okušati u žanru, ali mi nije dozvoljeno. Slučajno se desilo da mi ovo bude prvi film.

Kako biste opisali Meru za ljubav publici koja nije finska (na primer, onoj u Brazilu ili možda Mozambiku)?
Dečko upoznaje devojku, ali ona ne želi ništa više sem seksa, jednom nedeljno, po 45 minuta odjednom. Dečko prihvata ponudu, ali se kasnije zaljubljuje u nju… To je klasična romantična komedija, ali sa zapletom. To je sladunjav i smešan film koji ima jedinstvenu skandinavsku dušu – i veliko srce.

Koji Vam je bio najteži izazov tokom procesa snimanja?
Snimali smo tokom Svetskog šampionata u nošenju žena u malom gradu u ruralnoj Finskoj – da, taj “sport” zaista postoji!

Iako je ovo film malog i skromnog formata, bilo je potrebno da uspostavimo koordinaciju za još dodatnih 1000 ljudi, sa nekoliko kamera i par desetina glumaca, što je bio pravi izazov.

Koji su Vam planovi za budućnost, hoćete li snimati još neke filmove?
Već je izašao moj drugi dugometražni igrani film pod imenom 2 Nights ‘till Morning. To mi je prvi film na engleskom jeziku, romantična drama sa francusko-kanadskom glumicom Mari-Hoze Kroze (Leptir i zvono, Minhen, Calvary, Everything Will Be Fine). Imali smo premijeru na festivalu u Montrealu prošle jeseni i dobio sam nagradu za najbolju režiju. Na španskom Valladolid festivalu dobili smo nagradu za najbolji film. Tokom godine, naći će se u bioskopima u nekoliko zemalja. Radim na nekoliko projekata trenutno, a definitivno bih voleo da učestvujem u još nekim međunarodnim projektima u budućnosti.

Povratak na Meru za ljubav